Ima li još netko da se osjeća kao da je s Marsa??

Djevojka s Marsa…

je nagrađeni prvijenac (što znači prva knjiga nekog autora) spisateljice Tamare Bach objavljen 2002. godine. Ok, to je bilo davno, no knjiga je još uvijek itekako aktualna (što znači da govori o stvarima koje su i današnjim tinejdžerima važne).

Miriam (glavni lik) ima 15 godina. Živi u malenom gradiću koji ju guši. Poslijepodne je. Poslijepodneva su ista. Doći kući iz škole. Jesti. Raspremiti stol, oprati posuđe. Popeti se u sobu, upaliti radio. Sjedim za pisaćim stolom. Pišem zadaće. Ponovno siđem. Kuham čaj. Gledam kroz prozor, ništa se ne događa, svejedno i dalje gledam dok voda ne zakuha te njome prelijem čaj… Kvragu, što mi je dosadno.

Njezinu dosadu prekida zaljubljenost, pojavljuje se netko uz koga se Miriam osjeća živo. Odjednom, ona se zabavlja. Trči, pleše, izlazi, pije, putuje. Osoba koja je za to zaslužna nije zgodan i šarmantan dečko. Ona je djevojka, Laura. Odjedanput i ja plešem, plešem za Lauru i također joj se smiješim, a ona me drži svojim osmijehom. Nije bitno što nas neki čudno gledaju. Ta oni ne znaju da Laura večeras ispunjava moje želje. Plešem s Laurom. Mislim da nisam još nikada s nekim plesala. Ali zabavno je.

Ne vole svi ovakve priče. Ljudi su navikli da na bijelom konju dojaše, očekivano, princ. Tada je sve onako kako treba biti, kako je uobičajeno u serijama i u 99% romana i filmova.

Oni koji nisu uvijek i sasvim u skladu s očekivanjima okoline i koji se ponekad osjećaju kao da su s Marsa, oni koji vole upoznavati različite ljude ili otkrivaiti različite sebe i koji se ne boje zaviriti iza horizonta… oni će uživati u ovoj knjizi.

Alica 🙂