Držimo se zajedno.

tekst & foto by Ana Štivičić

“Sad ću te zagrliti” najavih mu, no prije no što je stigao reagirati moje ruke su se našle oko njegovog struka. Zbunjeno mi je uzvratio zagrljaj, a ja sam naslonila glavu na njegovo rame.  Bio je velik, tridesetak centimetara viši, no nisam ga doživljavala kao prijetnju. Osjećala sam se sigurno pored njega, a toplinu sam osjetila kroz njegovu majicu. ana2I svoju. Sviđala mi se ta toplina. Sviđalo mi se to. Sviđala mi se i pomisao na to da će on biti blizu u budućnosti. Da ću se moći priviti uz njega kad mi bude hladno i kad budem nesigurna. Osjetila sam peckanje u posjekotinama i znala da će to prestati odmah. Nema toga više. “Si dobro?” “Aha. Samo me još malo ovako…” “Naravno. Koliko god ti želiš. Hoćeš li mi sad reći u čemu je stvar?” “Davide, hoćeš li.. ” “Hoću li..?” “Biti blizu?” “Tebe? Uvijek, draga, uvijek. Nemoj u to sumnjati. Držimo se zajedno, okej? Bez obzira na sve, držimo se zajedno. ” “Obećavaš?” “Obećavam. Za tebe sam uvijek tu.” Nasmiješila sam mu se. Poljubila sam ga. Blago, nježno. Premjestila sam ruke na njegovu majicu, povlačeći ga dolje, da bih mogla upetljati ruke u njegovu kosu. Kad sam to konačno učinila, njegove kovrče su se uvile oko mojih prstiju. Ovo je bilo drugačije. Osjećala sam ga.

ana

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s