Uz knjige progledaš

Knjige su naočale kroz koje gledamo svijet. – Eduard von Feuchtersleben

IMG_0628

Prije nego što sam počela cijeniti knjige, sve oko mene je bilo mutno i obično. Više nije tako, uz knjige sam progledala. Sada je oko mene sve predivno. I najmanji leptir mi može uljepšati dan. S kišom mi dolazi inspiracija, more mi donosi stihove, vjetar pravi melodiju. Sve je puno harmonije, kao da je napravljeno da se nadopunjuje međusobno. Čujem dječji smijeh, valove kako udaraju o kamenja, cvrčke kako cvrče, ptičice kako pjevaju svoju radosnu pjesmu. Sve sam to uspjela cijeniti uz pomoć knjiga.

No to jednostavno nije toliko predivno kada drugi ne mogu vidjeti tu ljepotu, drugi su slijepi. Zaluđeni tehnologijom, svim nebitnim stvarima koje nam zapravo ni ne trebaju. Smatraju da te knjige čine mekanim i osjetljivijim. Misle da se sve može naći na Internetu. Ali varaju se, žele si skratiti posao. Svima je lakše otići na Internet i potražiti sadržaj lektire nego ju pročitati uistinu. Ali ipak knjige te ne čine „mekim“ jer ja sam oduvijek bila „mekana“, tako sam stvorena. Ako plačeš kad umre lik iz knjige, to ne znači da si mekan, to znači da imaš srce, dušu, emocije, da znaš suosjećati. Jedino što su meni knjige napravile je to da su mi izgradile karakter. Ali ipak Internet nije centar svijeta, zar to nije očito? Da, evo priznajem, Internet ima puno korisnih informacija, ali ako poželiš nešto dublje istražiti, potraži u knjigama. Knjige postoje već milijunima godina, tamo se nalazi ono što na Internetu nema. Knjige nisu samo listovi papira ispisani besmislenim rečenicama. To je priča, neka druga dimenzija, drugi svijet, ono što neki samo mogu maštati. To su piščeve misli i doživljaj. Kad imamo knjigu u ruci, mi držimo novi svijet, nešto potpuno drugačije i neotkriveno. Mnogi sude knjigu prema koricama pa su naučili i tako suditi ljude. Nekad davno biti drugačiji je bilo posebno, a sada je to osuđivano od strane društva.

   Ali ipak se možda ja previše trudim pokazati knjigu kao prijatelja ljudima. Iako mislim da problem nije u meni nego u ljudskoj volji. Nitko više nema vremena za zabavu ili ta zabava ne uključuje knjige. No iskreno se nadam da će ljudi čitati knjige. Sklopila sam lijepa prijateljstva uz knjige i voljela bih da i drugi iskuse ono što sam ja iskusila, tu tugu kada shvatite da ste završili knjigu i najbitnije, tu toplinu koju osjećate nakon pročitane knjige. Kad bih počela čitati knjigu i ne bih ju uspjela pročitati, osjećam se kao da sam iznevjerila nekog. Uskoro ću ponovno uzeti tu knjigu i pročitati ju cijelu. Jednostavno se ne osjećam dobro ako knjigu nisam pročitala od korica do korica. Knjiga je naš prijatelj. Nju možemo pročitati više puta, ona će nas razveseliti kad smo tužni ili nas tako duboko dodirnuti da ćemo se rasplakati. Uistinu, to je vrijedno proživjeti.

Voli vas sve,
Vaša Rose :3

rose

P.S. Tekst je ranije objavljen u jednom školskom listu :).

5 comments on “Uz knjige progledaš

  1. Potpuno se slažem sa svima što si rekla. Likovi u pričama su moji najbolji prijatelji.
    Ljudi me ne vole jer čitam. Zašto? Ljubomorni su jer ja sam sebe izgradila.Voljela bih da ima više ljudi poput mene!

  2. ŁeŁi, ima ljudi poput tebe! Ovdje na Knjiškim frikovima, u knjigama, svugdje! Samo ih trebaš pronaći. Drago mi je što se slažeš sa mnom, knjige su oduvijek bile tu za mene i uvijek sam čitala te sam sagradila neki novi svijet i sebe. Ali znaj nikad nisi sama, uvijek će biti netko sličan tebi, a nas možeš naći ovdje. 😀

    • Istina,srećom sam našla vas i više nisam sama.Ja sam otkad čitam bolji pisac,proširio mi se riječnik,djelujem starije nego što jesam,zrelija sam.
      Od kada čitam zaljubila sam se u književnost i otkrila da imam dara za pisanje!
      U knjigama doživim stvari koje nikad nisam,upoznala sam ljude iz raznih zemalja,proučila prošlost iz raznih kuteva. Knjige su najveće bogatstvo. 😉

  3. Dragi knjigoljupci, frikovi… Evo, ja sam jučer postala član vašeg bloga i ovo je moj prvi komentar. “Ali ipak se možda ja previše trudim pokazati knjigu kao prijatelja ljudima.” – to je rečenica zbog koje mi se razvio osmijeh od uha do uha. I svi mi, svi se trudimo pokazati koliko zabave dobivamo iz knjiga, koliko života možemo živjeti paralelno uz ovaj – i lijepo je znati da nas ima. A ima nas! Rose je napisala super tekst, šaljem joj veliki pozdrav! Čitajte, pišite, dijelite… Možda ćemo privući i one naizgled nezainteresirane ako širom otvorimo vrata u ovaj čarobni svijet 😉

    • Osobno, meni je ovaj komentar stavio osmijeh na lice. Zapravo, svi komentari na moje postove mi stave osmijeh na lice.
      Drago mi je da si postala član ovog našeg malenog kutka šarenila. Zabavno je ovdje. 😀

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s