E-knjiga ili požutjeli listovi

Je li vam ikad papir bio hladan? Zar vam se ikad knjiga sama zatvorila (ne uključujući vjetar i nagle pokrete)? Ili su vam se slova onako

ili

neprimjetno povećala i smanjila? Naravno da nije, ali to se meni događalo zadnjih par dana dok sam pokušavala pročitati knjigu za svoj  klub čitatelja.

Naravno, ne razumijete me. Dopustite da vam objasnim. Gradska knjižnica Zadar, ili kako ju ja zovem, “moja” knjižnica ima par iPadova koje je tako ljubazno nama posudila na korištenje i na procjenu. Budući da su ti iPadovi skupi, knjižnica ih ima samo par pa smo ih mi morali dijeliti. Desetak dana koje sam ja provela uživajući u društvu Apple-ovog proizvoda pokušavala sam pročitati knjigu Pustinjski cvijet. Da, veliki naglasak na pokušavala!

Kako ja knjige čitam prije spavanja, tako sam i sada postupila s iPadom (Ta, nije on ništa drugačiji od obične knjige! Ili je…?). Zašuškala sam se unutar svog kreveta, uključila aplikaciju i otvorila knjigu. Vrtim ja prvih par stranica na kojima ništa ne piše i dođem do prvog poglavlja. I tako čitam ja, čitam i dođem do negdje treće stranice kad se aplikacija zatvori! Naravno, ja sam bila kriva jer sam stisnula iPad i jedno jedino dugme koje se nalazi na njemu (Samo jedno jedino i baš sam ga stisla! Koji sam ja pehist!). Ali vratimo se priči. To je pametna aplikacija pa je zapamtila na kojoj sam bila stranici stoga me to nije toliko pogodilo, ali iznervirala sam se kad mi se to dogodilo tri puta za redom (Zar nisi ništa naučila? rekla sam si.). Ali kako sam ja bila pametna! Okrenula sam iPad na drugu stranu tako da je dugme bilo gore i sad ga nisam mogla stisnuti nesvjesno (ili svjesno, znatiželja me teže parala tih dana). Nisam puno prošla čitajući tu knjigu, stalno me nešto ometalo, ili bih zatvorila aplikaciju (Pa zar opet?) ili bih slučajno prošla dvije stranice umjesto jedne i onda nastavila čitati uopće neprimjetivši razliku. Mnogo toga mi se izdogađalo u ovih par dana koje sam provela s iPadom. iPad, kao aparat, je odličan i uistinu je zanimljivo vrtjeti prstom po onom ekranu, ali čitati knjigu na njemu mi je drugačije.

Zar je ta tehnologija naša budućnost? Zar smo na to spali? Naravno, nisam ni ja bolja, mnogo vremena provodim na računalu i igram razne igrice (nema meni nikog do mog WoW –a) i surfam po netu, ali zar ćemo sada i knjige zanemariti? Zar smo postali toliki ovisnici o tehnologiji? Ja, priznajem, jesam teži ovisnik o netu i računalnim igrama, ali znam stati.

Nekad me jednostavno knjiga ponese i ako mi ponudiš sto sati na računalu, ne bih to prihvatila jer bih imala taj trenutak kad je cijeli svijet nebitan (i jer te ne bih čula, ali to je manji problem). Knjige imaju tu moć da te odvedu u nekakav čudan svijet i da te tamo zavedu i natjeraju da stalno budeš tamo zauvijek i da se stalno vraćaš (zvuči kao neka vrsta droge, ali pssst, to je samo naša droga).

One požutjele stranice, miris starog papira, onaj predivan osjećaj kad možeš zagrliti knjigu nakon što si ju pročitao. Ako počneš plakati iznad iPad –a mislim da ćeš ga uništiti. Ali knjiga trpi sve. Knjigu možeš bacati, možeš vikati na nju (ne, ovo u

opće nije čudno, ako kažeš da nikad nisi vikao na knjigu, lažeš), možeš skakati po njoj (iako mislim da vaše knjižničarke ne bi bile sretne s tim). To je knjiga, čvrsta stvar koja nema nikakve osjetljive dijelove unutar sebe.

Znam da mnogi od vas žele iPad jer je to takva cool spravica, ali to vam je kao maleno računalo s malčice manje funkcija. Toliko me iznervirala ta aplikacija da sam zapravo igrala igrice na njemu umjesto čitala (ne osuđuj i ti bi isto napravio, stoga pssst) što nije bilo zdravo za moj vid (i za mentalno zdravlje jer sam poludila kad sam umrla po tisućiti put u većini igrica).

Ali sve u svemu ovo je bilo zabavno iskustvo. Uvijek je lijepo probati nove stvari.Naravno, pročitat ću knjigu (pravu knjigu, s koricama, papirom i svime u kompletu) jedanput kad mi se bude dalo. Stoga, ako vam je draže čitati knjigu na tabletu, e-čitačima ili iPad –ovima, čitajte na njima, ja ću biti u kutu plačući oko svojih izmišljenih likova čvrsto stiščući neku novu knjigu i čekati do trećeg svibnja (tada izlazi Iron Man 3, ako niste znali).

Do sljedećeg puta! Pozdrav, Rose.

rose

12 comments on “E-knjiga ili požutjeli listovi

  1. Super je ovo što si napisla. I ja sam pokušala čitati par puta knjige preko računala, ali jednostavno nije to to. Knjiga je knjiga 🙂

  2. Apsolutno si u pravu! Uvijek sam se bojala dati svoje mišljenje o nečemu, tako da se s ovim slažem. Ništa nikada neće nadmašiti knjige i ja iskreno ne bih mogla zamisliti da nema više knjiga na svijetu…. 🙂
    No zapelo mi je za oko par stvari što si napisala za sebe hehe. Osobnost ti je slična mojoj. ;3 I rekla si da si veći ovisnik o internetu, i tu se mogu već ubaciti. 😀 Ali ovo da igraš WoW me jako zainteresiralo! I ja igram WoW i ajme, to je odlična inspiracija i definitvno mi najdraža igrica. Već sam mislila da sam jedina, živcira me kada kažu da nije za cure…. Zanima koliko imaš godina, koliko dugo igraš i tako to? 😀 Čini mi se da imamo puno toga zajedničkog ako čitamo i surfamo po internetu. 🙂

    • I da još ne spomenem da moje jadne oči ne bi izdržale da čitam na laptopu ili tako nešto. Već mi je dioptrija dovoljno velika ^^”

      • imam osjećaj kao da te već poznajem. naime ne igram dugo wow počela sam prošle godine, ali su mi se svi save-ovi izbrisali jer mi se i račun izbrisao, sad imam novi koji je malo mlađi i nisu mi napredni likovi. i mene užasno živcira kad kažu da je wow za dečke ili kad se izruguju wow-u. moja najbolja frendica igra skyrim i luda je kao što sam ja luda za wow-om 😀 i znaš što je još čudnije? i ja nosim naočale!
        dapače, bilo bi mi drago s tobom se povezati izvan frikovskog svijeta. imam 14 godina, za internet se može reći da sam mali, veliki, OGROMNI ovisnik (upss) 😀
        ako knjige nestanu (NEĆE JA IM NE DAM) mislim da ću i ja nestati. uvijek sam čitala i knjige povezujem s lijepim uspomenama i one su uvijek bile tu i nemogu zamisliti da one sad nestanu. neću ne dam, ne želim.
        a osim toga, kako ću ja sad preživjeti stvarnost ako nema knjiga? ionako mi je već teško jer su knjige tako divne a stvarnost je tako blaah. 😦
        ali sve u svemu, mislim da bi bile odlične frendice 😀

  3. (Pišem ovdje jer ne mogu odgovoriti na ovo tvoje zadnje ups)
    Aaa, kako mi je drago da smo se upoznale! ^-^ Slažem se sa svime što si rekla asdfghjkl, super bismo se slagale ako se ne varam.
    I da, stvarnost je okrutna, zato i čitam. Iako, kažu da ne možemo pobjeći od nje….

    • asdfghjkl; i can’t
      previše smo slične! jesi ti sigurna da mi nismo odvojene na rođenju?
      ja bježim od stvarnosti, ali se nažalost moram u nju vratiti 😦

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s